Avangarda, Khan - Nepovjerenje letra de (lyrics)
[Avangarda, Khan - Nepovjerenje letra de lyrics]
Flowdeep je di-ri-rigent
Unio sam krv, znoj i suze
Jeb'o šta su rekli, ne mogu doć' to mi uzet
Ne mogu se mjerit, u glavi konstantno gužve
I nemrem ih se riješit
Samo guram ih pod tepih
Pokušavam prekrit, al' jebiga
Zato, kume, ovdje služi medina i nedjelja
Inače bi puk'o na sto dijelova
Daj pelin-dva, e već to se zove predigra
Nisu svjesni šta sve furamo na leđima
Grad zapalim ako ikome od mojih
Fali vlas na glavi
Nemoj da se zajebavaš s ovim
Ja ti jamčim nećeš daleko
Trč'o bi za tobom da me iza ganja Dinoco
Kumе nema dana tog, ye, da nismo tranu
Kume, sprеmni uvijek, čekamo u niskom startu
Buraz, još uvijek isti đaklu
Avangarda ispred klasu
Ispalo je da sam divlja kupina
Shoutout čudnim snovima
Otrovima različitih oblika i nemirnim jutrima
Solo proć' kroz sve ne bi ni uspija
Pa okružen sam onima koje možeš uvik zvat
Skupljam iskustva, luda i mutna
Milijon truba je trudna, čeka na Črnkasu
U Bronxu sudar
Na Lovrincu urna, na srcu gruda
Rođen sam dužan
Samo bi gleda, majica preskupa
Viruj mi, kralju, nikada više
I lagano odrađiva sam ples blizu ruba
Nikad ništa proda, priča mi je triput tvrđa
Znam šta s kime pričam, likovi ne znaju mučat
Dugo čeka ovo, svaki ćemo nastup strgat
Moram sam sebe gurat, šamaram se, ladan tuš
Ža' mi nije više ničeg, plaća ošla mi u gušt
Sve sam brokva
Nemoj zvat me da stavim na zub
Niti da ti bacim na boom, nah, nah
Život betonskog poete u tom sivom gradu (ZG)
Ne dam nikad da uhvate me u krivom gardu (Ne)
A u hrpi zlatne djece ja sam dijete kvarta
Njihov je uspjeh malog mene izbacit iz takta
Snovi avenije, ikone ulice, asfalta
Ne vjerujem ni sebi, kak da vjeru dam u brata
(Kako) jebeš bankovne račune, punim čarape
Bodem nove četvorke, jebo izlizane tabane
Da budem iskren jebeš ovu igru, mrzim ju
Mamine pare kažu, sve stvorio s deset prstiju
Pod noktima ostaci betona mi kožu prljaju
Likovi lažu, za dvjesto kuna svi se kurvaju
Jazavci il' kurve, ne znam šta više jebem
Jer sad je koža na stopalima
Nisu kiše jesenje
Kad dođu po mene, kad odem, kunem se Bogom
Ne idem sam, barem jednog povest ću sa sobom
Niđa
Unio sam krv, znoj i suze
Jeb'o šta su rekli, ne mogu doć' to mi uzet
Ne mogu se mjerit, u glavi konstantno gužve
I nemrem ih se riješit
Samo guram ih pod tepih
Pokušavam prekrit, al' jebiga
Zato, kume, ovdje služi medina i nedjelja
Inače bi puk'o na sto dijelova
Daj pelin-dva, e već to se zove predigra
Nisu svjesni šta sve furamo na leđima
Grad zapalim ako ikome od mojih
Fali vlas na glavi
Nemoj da se zajebavaš s ovim
Ja ti jamčim nećeš daleko
Trč'o bi za tobom da me iza ganja Dinoco
Kumе nema dana tog, ye, da nismo tranu
Kume, sprеmni uvijek, čekamo u niskom startu
Buraz, još uvijek isti đaklu
Avangarda ispred klasu
Ispalo je da sam divlja kupina
Shoutout čudnim snovima
Otrovima različitih oblika i nemirnim jutrima
Solo proć' kroz sve ne bi ni uspija
Pa okružen sam onima koje možeš uvik zvat
Skupljam iskustva, luda i mutna
Milijon truba je trudna, čeka na Črnkasu
U Bronxu sudar
Na Lovrincu urna, na srcu gruda
Rođen sam dužan
Samo bi gleda, majica preskupa
Viruj mi, kralju, nikada više
I lagano odrađiva sam ples blizu ruba
Nikad ništa proda, priča mi je triput tvrđa
Znam šta s kime pričam, likovi ne znaju mučat
Dugo čeka ovo, svaki ćemo nastup strgat
Moram sam sebe gurat, šamaram se, ladan tuš
Ža' mi nije više ničeg, plaća ošla mi u gušt
Sve sam brokva
Nemoj zvat me da stavim na zub
Niti da ti bacim na boom, nah, nah
Život betonskog poete u tom sivom gradu (ZG)
Ne dam nikad da uhvate me u krivom gardu (Ne)
A u hrpi zlatne djece ja sam dijete kvarta
Njihov je uspjeh malog mene izbacit iz takta
Snovi avenije, ikone ulice, asfalta
Ne vjerujem ni sebi, kak da vjeru dam u brata
(Kako) jebeš bankovne račune, punim čarape
Bodem nove četvorke, jebo izlizane tabane
Da budem iskren jebeš ovu igru, mrzim ju
Mamine pare kažu, sve stvorio s deset prstiju
Pod noktima ostaci betona mi kožu prljaju
Likovi lažu, za dvjesto kuna svi se kurvaju
Jazavci il' kurve, ne znam šta više jebem
Jer sad je koža na stopalima
Nisu kiše jesenje
Kad dođu po mene, kad odem, kunem se Bogom
Ne idem sam, barem jednog povest ću sa sobom
Niđa