Jantar - Cesta tu tekst (lyrics)
[Jantar - Cesta tu tekst lyrics]
Kad izlazim na cestu, ja više nisam isti
Niti sam ne vjerujem kaj mi
Sve prolazi kroz misli
Ne postoji niti jedan način da se razbistrim
Jer osjećam se k'o prva
Osoba na smrtnoj listi kad držim šake skupa
Uvijek ja škrgućem zubima
Izbjegavam svaki mogući kontakt sa ljudima
Svakog dana raste pritisak u mojim grudima
Jer svakog dana meni je jasnija moja sudbina
Kome da vjerujem, svojem frendu? Da ne bi'!
Ja ne vjerujem ni majci
A ne vjerujem ni sebi
Poput vuka samotnjaka u nepoznatoj zemlji
Ne znam tko su ljudi, sine
A 'ko krvoločne zvjeri
Sad gledam svoju prošlost po
Nekim starim slikama
Na njima vidim sebe sa pedeset svojih likova
Opipaj mi leđa, osjećaš li kak' su ispikana?
Sad valjda ti je jasno
Zakaj više nemam nikoga
Najveća ljubav prije zvala se je cesta
A najveća ljubav bila je najveća greška
Jer ulica je kurva ovog prokletog mjesta
Prvo ti je poput majke
Onda poput živog pijeska
"Kad velim riječ "cesta" ne mislim
Na cestu k'o cestu
Već sve ono kaj mi radimo na cesti a
Opće nismo svjesni kaj cesta radi na nama"
Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Zakaj sam spominjal svoje likove
U prošlom versu? Da bi ljudi jasno vidli kaj
Te drolje fakat jesu
Braća koja žele me u lijesu, crvi u mesu
Moja propast od sekunde kad sam
Došel ja na cestu
Stari ostaju na mjestu, a novi ulaze
Dižu prašinu sa poda ove ceste koju gaze
Zovu te na kratko, al' za van nema šanse
Ova ulica je raka, oni su k'o metastaze
Ja sam bil dio ulice, sine, od dana prvog
Uvukla me u sebe, drolja, k'o neki vrtlog
Ja sam jedva našel izlaz iz tog života tvrdog
I sad ulica me želi natrag, živog il' mrtvog
Zvuči smiješno? Jasno, jer gle od kud dolazim
Iz grada poput groblja i
To s grobovima praznim da objasnim
Jer ne kužiš me sada i šemu grada
Valjda vidiš samo selo veličine jednog kvarta
Izgleda nevino kad šećeš ulicama ovim
Daje ti privid sigurnosti kaj
Ovdje ne postoji
Ima jedna druga strana, pod ovim licem dobrim
Pitaj lešine od tud, oni znaju kaj govorim
"Grad u kojem živim je jebeno
Prokleto mjesto na prvi pogled
Je sve mirno, a kad padne
Kiša i skine šminku
Sve je totalno drukčije"
Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
"U vel'kim gradovima je
Stvarno teško živjeti
Zbog svih tih sranja koje
Se dešavaju na cesti
A meni je osobno teže tu živjeti jer
Sva ta sranja su skoro ista
Al' razlika je u tome da
Se dešavaju na manjoj
Površini i okruženi smo njima
Cijelo jebeno vrijeme"
Jantar i mAc 2006
Niti sam ne vjerujem kaj mi
Sve prolazi kroz misli
Ne postoji niti jedan način da se razbistrim
Jer osjećam se k'o prva
Osoba na smrtnoj listi kad držim šake skupa
Uvijek ja škrgućem zubima
Izbjegavam svaki mogući kontakt sa ljudima
Svakog dana raste pritisak u mojim grudima
Jer svakog dana meni je jasnija moja sudbina
Kome da vjerujem, svojem frendu? Da ne bi'!
Ja ne vjerujem ni majci
A ne vjerujem ni sebi
Poput vuka samotnjaka u nepoznatoj zemlji
Ne znam tko su ljudi, sine
A 'ko krvoločne zvjeri
Sad gledam svoju prošlost po
Nekim starim slikama
Na njima vidim sebe sa pedeset svojih likova
Opipaj mi leđa, osjećaš li kak' su ispikana?
Sad valjda ti je jasno
Zakaj više nemam nikoga
Najveća ljubav prije zvala se je cesta
A najveća ljubav bila je najveća greška
Jer ulica je kurva ovog prokletog mjesta
Prvo ti je poput majke
Onda poput živog pijeska
"Kad velim riječ "cesta" ne mislim
Na cestu k'o cestu
Već sve ono kaj mi radimo na cesti a
Opće nismo svjesni kaj cesta radi na nama"
Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Zakaj sam spominjal svoje likove
U prošlom versu? Da bi ljudi jasno vidli kaj
Te drolje fakat jesu
Braća koja žele me u lijesu, crvi u mesu
Moja propast od sekunde kad sam
Došel ja na cestu
Stari ostaju na mjestu, a novi ulaze
Dižu prašinu sa poda ove ceste koju gaze
Zovu te na kratko, al' za van nema šanse
Ova ulica je raka, oni su k'o metastaze
Ja sam bil dio ulice, sine, od dana prvog
Uvukla me u sebe, drolja, k'o neki vrtlog
Ja sam jedva našel izlaz iz tog života tvrdog
I sad ulica me želi natrag, živog il' mrtvog
Zvuči smiješno? Jasno, jer gle od kud dolazim
Iz grada poput groblja i
To s grobovima praznim da objasnim
Jer ne kužiš me sada i šemu grada
Valjda vidiš samo selo veličine jednog kvarta
Izgleda nevino kad šećeš ulicama ovim
Daje ti privid sigurnosti kaj
Ovdje ne postoji
Ima jedna druga strana, pod ovim licem dobrim
Pitaj lešine od tud, oni znaju kaj govorim
"Grad u kojem živim je jebeno
Prokleto mjesto na prvi pogled
Je sve mirno, a kad padne
Kiša i skine šminku
Sve je totalno drukčije"
Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
Krade nam slobodu, cesta krade nam duše
Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže
Jučer s osmijehom na licu
Danas teku samo suze bez nje smo bili ljudi
Dok smo danas prazne ljuske
"U vel'kim gradovima je
Stvarno teško živjeti
Zbog svih tih sranja koje
Se dešavaju na cesti
A meni je osobno teže tu živjeti jer
Sva ta sranja su skoro ista
Al' razlika je u tome da
Se dešavaju na manjoj
Površini i okruženi smo njima
Cijelo jebeno vrijeme"
Jantar i mAc 2006