Jantar - Fotografije tekst (lyrics)
[Jantar - Fotografije tekst lyrics]
One vrište, krvare kroz svoje šarene boje
Nose lažne osjećaje, lažnu povijest
Pa i osmijeh
Te iluzije često privlače sad njegov pogled
Tužnog autora, koji je također lažan čovjek
Stoje pored pepeljare, pored pune flaše votke
"Ne smijem zaspat, jer ona vratit će se opet
Mrzim snove!" tješi se da možda bit će bolje
Makar on je solo svjestan da
K'o osoba je proklet hvata jednu sliku
Portret ljepote same pa joj
Prstom takne usne k'o i prave
Ali nekad davno
Zatim gužva sliku postaje mu savršeno jasno
Svaka riječ je bila laž i
Onaj "Da" pred oltarom
Naglo nagne flašu da nađe mir, al' oči plaču
Hvata fotografiju kaj vrati ga u zadnju svađu
Pazi sad kad shvati zašto, gasi pljugu
Pali maštu prati zadnji dim kak' stvarno
Brzo nestaje u zraku
Čuči u mraku, bulji u lampu
Boom - zubi u jastuk
Čeljust puca k'o i živci, gubi snagu
Pokušava izbrisati sve, ispraznit' glavu
Pokus pada u vodu, al' nešto drugo puni čašu
Više nema šansu, jer stiže mrak
Ma kol'ko bori se
Snovi se bude, srce lomi se
Pada u bolni svijet
Di njene oči prate ga i tople emocije
Griju dušu i otkrivaju poruku "Volim te"
"Hej hej ne vjerujem napokon si
Pored mene napokon mogu
Dirnut tvoje lice ponovo molim te oprosti mi
Sad ostajem s tobom do tud zauvijek! Jer ja
Ne mogu bez tebe ne ne idi, ne
Ne! NE! NE MOLIM TE! NEEE!"
Budi se izmoren, iz noćne more di je voljen
Spali fotografije, koje gore su nek' bodlje
"Ja to mogu izdržat" laži se broje
Ali kome? Osim samom sebi
"Bolje da odustanem i odem"
Tek je pol 5, a čep se žurno vrti prema nazad
Da se barem može kazaljka pol godine i dan
Dva da promijeni sve
Promjeni se i pada mu svašta na pamet
Ali najviše od svega onaj jedan šamar
"Prokleta flaša!"
Napokon shvaća kol'ko je sjeban
Zadnji put je onaj gutljaj više platio
A cijena
Bila je do neba, blizu njoj i kome sad treba
Pomolit' se i tražit oprost
Da jednom mirno drijema? "Jadno moje!"
Pred njim leži izgorjela slika
Al' je jasan njezin obris
"Nisi smjela izazivat'!"
Tražila je samo razlog i ništa više zbilja
Željela je shvatit zašto ih ubija
Zašto pijan trasss, "Nemoj ništa pitat'"
Točno tim riječima
Završi uvijek priču, pali pljugu
Giba dečkima
Dok večera se hladi, briše suze i kleči na
Podu sasvim sama, baš k'o i stalno
Jadna i nevina "Volim te
Dragi" jedan rez prekine bijedni dan
Krvari, dok on se vrati sad po njezin strah
U trenu padne
Počne vikat' "Ljubavi jedina!"
I ljubi čelo jedne žene koja sanja vječni san
A predivna
Nose lažne osjećaje, lažnu povijest
Pa i osmijeh
Te iluzije često privlače sad njegov pogled
Tužnog autora, koji je također lažan čovjek
Stoje pored pepeljare, pored pune flaše votke
"Ne smijem zaspat, jer ona vratit će se opet
Mrzim snove!" tješi se da možda bit će bolje
Makar on je solo svjestan da
K'o osoba je proklet hvata jednu sliku
Portret ljepote same pa joj
Prstom takne usne k'o i prave
Ali nekad davno
Zatim gužva sliku postaje mu savršeno jasno
Svaka riječ je bila laž i
Onaj "Da" pred oltarom
Naglo nagne flašu da nađe mir, al' oči plaču
Hvata fotografiju kaj vrati ga u zadnju svađu
Pazi sad kad shvati zašto, gasi pljugu
Pali maštu prati zadnji dim kak' stvarno
Brzo nestaje u zraku
Čuči u mraku, bulji u lampu
Boom - zubi u jastuk
Čeljust puca k'o i živci, gubi snagu
Pokušava izbrisati sve, ispraznit' glavu
Pokus pada u vodu, al' nešto drugo puni čašu
Više nema šansu, jer stiže mrak
Ma kol'ko bori se
Snovi se bude, srce lomi se
Pada u bolni svijet
Di njene oči prate ga i tople emocije
Griju dušu i otkrivaju poruku "Volim te"
"Hej hej ne vjerujem napokon si
Pored mene napokon mogu
Dirnut tvoje lice ponovo molim te oprosti mi
Sad ostajem s tobom do tud zauvijek! Jer ja
Ne mogu bez tebe ne ne idi, ne
Ne! NE! NE MOLIM TE! NEEE!"
Budi se izmoren, iz noćne more di je voljen
Spali fotografije, koje gore su nek' bodlje
"Ja to mogu izdržat" laži se broje
Ali kome? Osim samom sebi
"Bolje da odustanem i odem"
Tek je pol 5, a čep se žurno vrti prema nazad
Da se barem može kazaljka pol godine i dan
Dva da promijeni sve
Promjeni se i pada mu svašta na pamet
Ali najviše od svega onaj jedan šamar
"Prokleta flaša!"
Napokon shvaća kol'ko je sjeban
Zadnji put je onaj gutljaj više platio
A cijena
Bila je do neba, blizu njoj i kome sad treba
Pomolit' se i tražit oprost
Da jednom mirno drijema? "Jadno moje!"
Pred njim leži izgorjela slika
Al' je jasan njezin obris
"Nisi smjela izazivat'!"
Tražila je samo razlog i ništa više zbilja
Željela je shvatit zašto ih ubija
Zašto pijan trasss, "Nemoj ništa pitat'"
Točno tim riječima
Završi uvijek priču, pali pljugu
Giba dečkima
Dok večera se hladi, briše suze i kleči na
Podu sasvim sama, baš k'o i stalno
Jadna i nevina "Volim te
Dragi" jedan rez prekine bijedni dan
Krvari, dok on se vrati sad po njezin strah
U trenu padne
Počne vikat' "Ljubavi jedina!"
I ljubi čelo jedne žene koja sanja vječni san
A predivna