Jantar, Fundament - Glavno jelo tekst (lyrics)

Ljudi su ljudi kad o tome pišem
Nemam ni slovo mira
Narav zvijeri, riječi slatke
Ustvari k'o otrov zmija i stvari su iste
Ja isplačem se kroz tol'ko rima
Grotlo svinja
Šljama razmislim i kažem "Zbogom" svima
Pa kontroliram bijes, ne mogu obećat'
Da ću se idućeg dana ja navedenog i sjećat'
Stvaram vremeplov, niz pjesma
Vraća nespremnog me
Gdje sad?Maštam nezrelo, sav blještav
Shvaćam sve je bol i greška
Jer život te pojebe u dupe, a snovi glupane
Želja za tuđim životom, potpuno glupa je
Jer zadovoljstvo nije ništa drugo
Nego šuplja riječ
A dani sve dosadniji poput mokraćne upale
Pa kratim dan, palim blunt, slabim satima
Imam ambiciju stogodišnjaka na aparatima
I zapamti da si mlad i jak, samo mali tak'
Jer tika prošla je
Pa stari manijak ispušta zadnji dah
Kome si dobar? Nikome, i kažem samo jednom
Ljubav je kurvetina, za ostale si samo tijelo
Rođen u govnu i krvi, živiš k'o jadno pseto
Zato jeb'o sve i crvima ponudim glavno jelo
Život me nosi okolo baš k'o i visak
Isti krugovi sve dok se
Jednom ne prestane njihat'
Ali moj već stoji dugo i
To moram vam ja priznat
Slušaš pjesme isto k'o da
Čitaš oproštajna pisma

"vi ste svi bili mrtvi i to
Je loša vijest ali to
Je istina mi smo svi bili
Mrtvi u duhovnoj realnosti
Mi smo svi imali pečat zvijeri"

Nekad mislim da sam svestran
Al' ja sam nezdrav
Nestvaran, i to mi nije vijest
Dana previše se pretvaram prek' dana
Pitaju me da l' ja želim istinu?
Kažem "Ne hvala", jer sanjam
Moj život predstava
Bijes vraga, vjeruj mi balavac, rađe vješala
Ne spavam, ne shvaćaš
Zrak je k'o i njen šamar
Bolan, neshvaćen k'o i nijem stranac
Ni u zvijezdama nemam spasa k'o u pjesmama
Mračan k'o i let vrana
Vodim se u svijet srama
Nismo cool ak' vučeš gens s nama
Prehladan, ti si prebalav
Još te peru rep sranja
Dok ljudi žderu govna treba im i medalja
"Ne valja", osuđuju me nevjernici
Radim čuda svaki dan
Al' su teže sjene istih
Oni koji vise sa mnom
Neprestano su u nevjerici
Jebem mrtav život i u ustima mu sjemenici
Dječje misli zamijenjene su olovom
A glas olovkom
Dok dijete je zaključano lokotom
Ugovor za život, dobio sam čak i povoljno
I tol'ko toga volim
Ne znam niti da l' je dovoljno
Da guram dalje? Jer presjebani su zavoji
Zavoliš, dobiš nož u leđa pa trebaju zavoji
Puno je loših, jako malo dobrih, znam, sorry
Da tih malo dobrih zapravo su najgori