Jantar, Fundament - Sidro tekst (lyrics)
[Jantar, Fundament - Sidro tekst lyrics]
Dragi dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Evo me na granici, razvio sam strah od svega
I ponekad mislim da sam krivo počeo k'o beba
Obitelj ja volim do neba, al' moram bježat
Jer je smiješak nestao, a sa njim i ravnoteža
Više nije vježba, život postao je situacija
Kaj lako pukne k'o kosti sa manjkom kalcija
I neće bit dobro, to znam i sam da saznam
Ne moram se družit sa lokalnim vidovnjacima
Ne izlazim van, jer ne vidim od sivila
Vrijeme tekuće je
Zato se osjećam k'o Amfibija
Ja živim dan za danom, i dah za dahom
Pičim samo ravno
K'o da imam plašt nad glavom
I uglavnom strašno kol'ko imam ja umoran um
Gledam ulice i shvaćam kol'ko je tumora tu
Moja vukova ćud izbija, i vrebam ja lukav
Puk jer mogu vidjet me iznutra
Isto k'o i ultrazvuk
Dragi dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Mršavim, idealno je za
Ovaj "svijet rešetka"
Makar ja ponekad zapitam se
Kol'ko je Devetka
Psihosomatska sranja, i to'ko jede depra
Zbog toga rep scena nema dobrog battle repa
Ubaci sample vjetra, možda propuše sobu
Makne dim
Jer ljudi pričaju da tamo puše drogu
Ne kuže foru, moja savjest je čista
Nisam narkoman
Al' volim prikupit znanje iz lista
Izbalansirat' duh, ovo je strašan grad
Upiru kažiprste k'o na javnim dražbama
Nema me skoro nigdje sine, ni na gažama
Jer rušim se i dižem stoti put k'o i Varšava
Hvala na tome, raspadanje - tu sam veteran
Sjena igra se sa mojim mozgom
Nikad ne ide van
A žene znam, dobra stara Venera
Me tjera da šljakam ja cijeli život
Za stvari koje ni ne trebam
Dragi dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Zarobljen sam, i tol'ko toga me muči
Pokušavam probit' zid
Ali ne mislim na zvučni
Kak' je doma? Dođi do mene, slobodno uđi
Znam da nije idila, pa ne trebam kamin u kući
Razbijam zvučnik, jer zvuk me uznemirava
Budi tiho, i pusti me
Spavat', puca mi glava, lud sam i jadan
Previše mlad, a gledaj kol'ko briga
Stvarno zelen
K'o da pun sam fakin' kloforila
Tol'ko zmija zbilja drži me pod pazuhom
Pa ne mogu disat k'o da guše me sa jastukom
I s razlogom sam tu di jesam
Pretvoren u koralj
Obaveza imam više nego imam duhova
Puno znam, ja i bol - samo vrsta sinonima
Stres otvara vrata pa se neko
S mojom psihom igra
Zabija golove dok svira tužna violina
Klimamo uz ritam, ja i moja psilociba
I počinje me šibat'
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Evo me na granici, razvio sam strah od svega
I ponekad mislim da sam krivo počeo k'o beba
Obitelj ja volim do neba, al' moram bježat
Jer je smiješak nestao, a sa njim i ravnoteža
Više nije vježba, život postao je situacija
Kaj lako pukne k'o kosti sa manjkom kalcija
I neće bit dobro, to znam i sam da saznam
Ne moram se družit sa lokalnim vidovnjacima
Ne izlazim van, jer ne vidim od sivila
Vrijeme tekuće je
Zato se osjećam k'o Amfibija
Ja živim dan za danom, i dah za dahom
Pičim samo ravno
K'o da imam plašt nad glavom
I uglavnom strašno kol'ko imam ja umoran um
Gledam ulice i shvaćam kol'ko je tumora tu
Moja vukova ćud izbija, i vrebam ja lukav
Puk jer mogu vidjet me iznutra
Isto k'o i ultrazvuk
Dragi dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Mršavim, idealno je za
Ovaj "svijet rešetka"
Makar ja ponekad zapitam se
Kol'ko je Devetka
Psihosomatska sranja, i to'ko jede depra
Zbog toga rep scena nema dobrog battle repa
Ubaci sample vjetra, možda propuše sobu
Makne dim
Jer ljudi pričaju da tamo puše drogu
Ne kuže foru, moja savjest je čista
Nisam narkoman
Al' volim prikupit znanje iz lista
Izbalansirat' duh, ovo je strašan grad
Upiru kažiprste k'o na javnim dražbama
Nema me skoro nigdje sine, ni na gažama
Jer rušim se i dižem stoti put k'o i Varšava
Hvala na tome, raspadanje - tu sam veteran
Sjena igra se sa mojim mozgom
Nikad ne ide van
A žene znam, dobra stara Venera
Me tjera da šljakam ja cijeli život
Za stvari koje ni ne trebam
Dragi dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, bol i strah koji s
Menom tu u pjesmi je
Dnevniče, prošlo je vremena previše
Dolazim tebi kad je teško
A sad mi blijedi svijet
Depresije, hladni znoj i jezive
Epizode, ne znam ja za dalje
Postajem bezimen
Zarobljen sam, i tol'ko toga me muči
Pokušavam probit' zid
Ali ne mislim na zvučni
Kak' je doma? Dođi do mene, slobodno uđi
Znam da nije idila, pa ne trebam kamin u kući
Razbijam zvučnik, jer zvuk me uznemirava
Budi tiho, i pusti me
Spavat', puca mi glava, lud sam i jadan
Previše mlad, a gledaj kol'ko briga
Stvarno zelen
K'o da pun sam fakin' kloforila
Tol'ko zmija zbilja drži me pod pazuhom
Pa ne mogu disat k'o da guše me sa jastukom
I s razlogom sam tu di jesam
Pretvoren u koralj
Obaveza imam više nego imam duhova
Puno znam, ja i bol - samo vrsta sinonima
Stres otvara vrata pa se neko
S mojom psihom igra
Zabija golove dok svira tužna violina
Klimamo uz ritam, ja i moja psilociba
I počinje me šibat'