Jantar - Svaki dan odlazim tekst (lyrics)
[Jantar - Svaki dan odlazim tekst lyrics]
Svaki dan odlazim, jer tu više mi ne paše
Nema ničeg' tu za mene
Ostalo je samo sranje
Znaš me, mrzi me svijet
Droljo mrzim tebe jače
Smeću daješ dlan dok meni
Tu daješ jebene kandže
Zato rađe idem dalje od tebe i sve ostavim
I počnem ja novi život kujo, u svojoj glavi
Napravim ja sve kaj trebam
Tu sam svakoga jutra
Zatim uzmem povratnu kartu i
Vratim se tek sutra
Već na pola puta malo stanem i onda shvatim
Bilo bi najbolje tu za sve
Da nikad se ne vratim
Stavim tijеlo na standby i
Prošlost iza ostavim pa bacim se u prašume
Misli koje prеdugo sadim
Svaki dan odlazim, tu ne osjećam se k'o doma
Ova stvarnost je toliko nestvarna
Da fakat moram
Jako trudit se da skužim razliku jave i snova
Možda sad probudim se i
Nađem papire bez slova
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Svaki dan odlazim
Lupam svojom lubanjom na vrata
Samog sebe tamo molim da
Se opet primim natrag fizički propadam
Valjda zato jer me svaka posjeta probada
Odem mlad, a danas vratim se k'o starac
Znaj da boli me za svijet
Jantar tu ne pripada
Kad sanjam budan nadam se da
Ovog puta nije mašta
Nego stvarna slika koja stvara osjećaj
Da ja se varam
I zaključim, da ovaj život nije kazna
Al' da, nije kurac, zato bježim sada
Dalje od asfalta
Sinko dobro znam da ovo vrijeme
Sve nas stvara slugama za sutradan
Samo nekoliko glupana ne vidi okove na rukama
Al' tu sam ja
Osoba bez ključeva još od jučer znam
Da ima načina da ja budem ja
Pa kažem: "Kurčina!" odjebem čari sučelja
Sva mučenja i laži stari
Sad shvati zakaj svaki dan odlazim!
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Svaki dan odlazim jer tu sam neshvaćen artist
Ne shvaćam
Da l' ne mogu ili me ne žele shvatit
Pa me žele zapalit, a ja sam učen sebe branit
Puštam otrove na zlotvore baš
Isto k'o cannabis
U obliku slova koje posadim u linije na traci
Moji redovi u stvari samo su kanali
Da usmjerim svoju mržnju i
Izrazim se kroz glazbu
Da nemam to služil bi sad doživotnu kaznu
Razbu gle daj sad, moj svijet je istina
A tu sam be-smr tan, uvijek isti sam
Stvaram svijet bez stresa
Svijet bez jebenog pritiska
Nakon smrti živim dalje i
Dalje u svojim mislima
A tijelo trune, osjeti miris sam, ajde
Ostavljam komade dok netjelesno
Cvatem i dalje
Gradim neopisive prostore, mostove brate
Pa spajam svjetove s onima
Koji svaki dan odlaze
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Nema ničeg' tu za mene
Ostalo je samo sranje
Znaš me, mrzi me svijet
Droljo mrzim tebe jače
Smeću daješ dlan dok meni
Tu daješ jebene kandže
Zato rađe idem dalje od tebe i sve ostavim
I počnem ja novi život kujo, u svojoj glavi
Napravim ja sve kaj trebam
Tu sam svakoga jutra
Zatim uzmem povratnu kartu i
Vratim se tek sutra
Već na pola puta malo stanem i onda shvatim
Bilo bi najbolje tu za sve
Da nikad se ne vratim
Stavim tijеlo na standby i
Prošlost iza ostavim pa bacim se u prašume
Misli koje prеdugo sadim
Svaki dan odlazim, tu ne osjećam se k'o doma
Ova stvarnost je toliko nestvarna
Da fakat moram
Jako trudit se da skužim razliku jave i snova
Možda sad probudim se i
Nađem papire bez slova
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Svaki dan odlazim
Lupam svojom lubanjom na vrata
Samog sebe tamo molim da
Se opet primim natrag fizički propadam
Valjda zato jer me svaka posjeta probada
Odem mlad, a danas vratim se k'o starac
Znaj da boli me za svijet
Jantar tu ne pripada
Kad sanjam budan nadam se da
Ovog puta nije mašta
Nego stvarna slika koja stvara osjećaj
Da ja se varam
I zaključim, da ovaj život nije kazna
Al' da, nije kurac, zato bježim sada
Dalje od asfalta
Sinko dobro znam da ovo vrijeme
Sve nas stvara slugama za sutradan
Samo nekoliko glupana ne vidi okove na rukama
Al' tu sam ja
Osoba bez ključeva još od jučer znam
Da ima načina da ja budem ja
Pa kažem: "Kurčina!" odjebem čari sučelja
Sva mučenja i laži stari
Sad shvati zakaj svaki dan odlazim!
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Svaki dan odlazim jer tu sam neshvaćen artist
Ne shvaćam
Da l' ne mogu ili me ne žele shvatit
Pa me žele zapalit, a ja sam učen sebe branit
Puštam otrove na zlotvore baš
Isto k'o cannabis
U obliku slova koje posadim u linije na traci
Moji redovi u stvari samo su kanali
Da usmjerim svoju mržnju i
Izrazim se kroz glazbu
Da nemam to služil bi sad doživotnu kaznu
Razbu gle daj sad, moj svijet je istina
A tu sam be-smr tan, uvijek isti sam
Stvaram svijet bez stresa
Svijet bez jebenog pritiska
Nakon smrti živim dalje i
Dalje u svojim mislima
A tijelo trune, osjeti miris sam, ajde
Ostavljam komade dok netjelesno
Cvatem i dalje
Gradim neopisive prostore, mostove brate
Pa spajam svjetove s onima
Koji svaki dan odlaze
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim
Rob svega, od dana kada pamtim
Zbog svijeta, osjećam se da starim
Tog nema, u mjestu kojemu ja gradim
Od sedam, na dalje svaki dan odlazim