Klin - Dosje X tekst (lyrics)
[Klin - Dosje X tekst lyrics]
Sjećam se povjetarca, prazne klupe
Sijede kose starca
Boce plavca, stare stanice pored placa
Krivulje poslije pravca vjetra u
Skučen prostor
Zvuče prosto, utučen, dalje vučem nosom
Gubim se ko duh pod mostom
Sukob bu sto posto
Otmica poroka odredila je kurs u ropstvo
Uz umorstvo, svjež flashback starih sranja
Ne znam da li sanjam, čudna čula zadnjih dana
Došo sam do dali stanja, okolina se razlijeva
Sijeva, slijeva, jaka svjetlost
Kiša jače lijeva
Vraća me u dane gnjeva, ne znam gdje me vode
Već po deseti put, otmica je predmet borbe
Gledam dokle seže pogled, oku svježe vode
Sreže me u trenu jer osjećam dok me veže
Tonem
Jebeš svježe to ne, etanol i svježe tone
Srećem brojna bića vezana uz zle demone
Soba, opasači, nepoznati instrumenti
Ni da Krist uleti više neću bit susretljiv
Opet mi kradu vrijeme
Jedan u nizu praznih dana
Čujem poznat glas, u istom trenu spazim Jana
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi susret
Ne može bit presedan nisam presretan
Kad svjetlo blješte ko presretač
Ako život nema cijenu, on nije bezvrijedan
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi
Kada meni puca vjetrobran
Nisam presretan, hladi se kavica jebena
Dva repera, stanica deveta, stranica deseta
Prazan Q pack, nogom lupim još četiri
Broj pet
Dve tablete i tri grama, kompa, opet
Razvaljen, ne mogu niti zamislit pokret
Proklet, brijem da sam jučer bio otet
Opet, sedam sova, hladan pogled, ko led
Neću jaja za doručak, mozak omlet
Ćipu vrat usvrbi, zato odma palim Wattpad
Da zapišem, jer sam bio leteći ko odred
No comment kompa, znam ko kome kopa
Vučem zrake
Sjećam se i kak je kak te vode doma
Sjećam se tone droga, hrpa društva
Gro demona
Blackout, u trenu odvojim ko trokut Toblerona
Ovo nije moja soba, trebam gutljaj vode odma
Plava boja, flashevi, čudne boje pored stola
Četvrta vrsta susreta, ti se ne boje Boga
Liče mi na svinje, neman
Bića poput Voldemorta
Ili male zelene, sorta stota, bolje da
Bio sam tiho, jer takve kurac boli ko je Jan
Vidio sam poznati metal i odsjaj brojeva
Pozdrav za McKennu, i vilenjake s trojeva
Masakrirana goveda na tanjuru, ne svemirskom
I vidim da su ljudi nespremni skroz
Cugam često, jer me ne veseli bol
I kad sam pijan, tad započinju te zvijeri lov
Paralize snova, kuže to slabo ljudi
Žvakao sam jezik, samo da se ja probudim
Ne osjećam strah kod drugih kad
Vidim da sat poludi
Al me jebe da po deseti put, dan izgubim
Poljubim pod, udarci, svinuta leđa
Dvanaest praznih sati
Skoro se ničeg ne sjećam
Zadnji put sam bio nepokretan, luđe nikad
Na kriptiranoj frekvenciji čujem
Imaju Vučenika
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi susret
Ne može bit presedan nisam presretan
Kad svjetlo blješte ko presretač
Ako život nema cijenu, on nije bezvrijedan
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi
Kada meni puca vjetrobran
Nisam presretan, hladi se kavica jebena
Dva repera, stanica deveta, stranica deseta
"Bilo je bolesno satima"
"Gubim se na dvosjedu i sve mi je u sjeni"
"Bilo je bolesno satima"
Sijede kose starca
Boce plavca, stare stanice pored placa
Krivulje poslije pravca vjetra u
Skučen prostor
Zvuče prosto, utučen, dalje vučem nosom
Gubim se ko duh pod mostom
Sukob bu sto posto
Otmica poroka odredila je kurs u ropstvo
Uz umorstvo, svjež flashback starih sranja
Ne znam da li sanjam, čudna čula zadnjih dana
Došo sam do dali stanja, okolina se razlijeva
Sijeva, slijeva, jaka svjetlost
Kiša jače lijeva
Vraća me u dane gnjeva, ne znam gdje me vode
Već po deseti put, otmica je predmet borbe
Gledam dokle seže pogled, oku svježe vode
Sreže me u trenu jer osjećam dok me veže
Tonem
Jebeš svježe to ne, etanol i svježe tone
Srećem brojna bića vezana uz zle demone
Soba, opasači, nepoznati instrumenti
Ni da Krist uleti više neću bit susretljiv
Opet mi kradu vrijeme
Jedan u nizu praznih dana
Čujem poznat glas, u istom trenu spazim Jana
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi susret
Ne može bit presedan nisam presretan
Kad svjetlo blješte ko presretač
Ako život nema cijenu, on nije bezvrijedan
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi
Kada meni puca vjetrobran
Nisam presretan, hladi se kavica jebena
Dva repera, stanica deveta, stranica deseta
Prazan Q pack, nogom lupim još četiri
Broj pet
Dve tablete i tri grama, kompa, opet
Razvaljen, ne mogu niti zamislit pokret
Proklet, brijem da sam jučer bio otet
Opet, sedam sova, hladan pogled, ko led
Neću jaja za doručak, mozak omlet
Ćipu vrat usvrbi, zato odma palim Wattpad
Da zapišem, jer sam bio leteći ko odred
No comment kompa, znam ko kome kopa
Vučem zrake
Sjećam se i kak je kak te vode doma
Sjećam se tone droga, hrpa društva
Gro demona
Blackout, u trenu odvojim ko trokut Toblerona
Ovo nije moja soba, trebam gutljaj vode odma
Plava boja, flashevi, čudne boje pored stola
Četvrta vrsta susreta, ti se ne boje Boga
Liče mi na svinje, neman
Bića poput Voldemorta
Ili male zelene, sorta stota, bolje da
Bio sam tiho, jer takve kurac boli ko je Jan
Vidio sam poznati metal i odsjaj brojeva
Pozdrav za McKennu, i vilenjake s trojeva
Masakrirana goveda na tanjuru, ne svemirskom
I vidim da su ljudi nespremni skroz
Cugam često, jer me ne veseli bol
I kad sam pijan, tad započinju te zvijeri lov
Paralize snova, kuže to slabo ljudi
Žvakao sam jezik, samo da se ja probudim
Ne osjećam strah kod drugih kad
Vidim da sat poludi
Al me jebe da po deseti put, dan izgubim
Poljubim pod, udarci, svinuta leđa
Dvanaest praznih sati
Skoro se ničeg ne sjećam
Zadnji put sam bio nepokretan, luđe nikad
Na kriptiranoj frekvenciji čujem
Imaju Vučenika
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi susret
Ne može bit presedan nisam presretan
Kad svjetlo blješte ko presretač
Ako život nema cijenu, on nije bezvrijedan
Nemam pojam dal je slučaj nesretan
Vijeće zla u plavom slavi
Kada meni puca vjetrobran
Nisam presretan, hladi se kavica jebena
Dva repera, stanica deveta, stranica deseta
"Bilo je bolesno satima"
"Gubim se na dvosjedu i sve mi je u sjeni"
"Bilo je bolesno satima"