Edo Maajka - Recitacija tekst pesme (lyrics)

Večeras je u gradu tuga, večeras caruje bol
Svi ga zazivaju
Al' ni'ko ne zna gdje je Bog
U gradu, njih par manijaka se smije
Al' većina ih večeras plače
Ispuzale male zmije, pretvorile se u koljače
Mrtva tijela velika, srednja i ona mala
Moja rijeka je crvena i guta ih Sava
Mada ne bi htjela
Guta one koji su nju gutali
Što su se smijali i volili dok
Su se u njoj kupali muka je rijeci
Vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje
Al' ne može da izbaci šta zmija u nju ubaci
U pomoć stižu oblaci
Šalju kišu da spasi rijeku
Crvеne krvave flekе da lakše oteku
Tužna je i savska sirena jer
Mrtva su djeca njena
Treba školjku za smirenje
Treba neko objašnjenje
Treba joj zraka, od tuge se guši
Najrađe bi na površinu
Pa nek' umre i nek' se isuši
Zove svoje podanike, zove savske somove
Daje im naredbu da ljudska
Tijela spreme u grobove
Da se tijela pokopaju najdublje što se može
I to na ušću kod Dunava
Tam' gdje je ona duboka uvala
I tako somovi tijela vuku
Pozvali su i veliku štuku
Da tjera druge ribe s puta
Ko neće se sklonit' štuka ga proguta
A na ušću za to vrijeme po naredbi sirene
Ribe napraviše grobnicu za
Nevinu savsku djecu
Tijela su pokopana, sad je red na Dunavu
Da u Crno more odnese fleku krvavu