General Woo - Vukojebina tekst (lyrics)

Pada noć, mala djeca su u krpama
U skrivenim rupama, ljudi kreću se u grupama
Spavam po šupama izoliranih otoka
Otključavam memoriju davno zaključanih lokota
Krv mi pritišće, mentalno se opirem
Obasipa me obiljem, gleda kako umirem
I sve se raspada, kreće putem zapada
Na krilima hrabrosti smaknut mozak napada
Sa bombom emocija trčim preko mosta
Nek zapamte da ovaj čovjek više nema oprosta
Dosta je progona, svjet je samo golgota
Iscrpljene mase, poput kuje nakon okota
I nema odmora u borbi protiv robota
Otrovanih ljudi, čokoladom sjajnog omota
Stižem iz mraka da ne uoči me urota
Ja sam sve, egzekutor, sudac, porota

Vukojebina, nikog nije briga
Nesretni smo, svijet je pročitana knjiga
Na kraju svemira, opcija jedina
Jebi ga, ovo je vukojebina

Samo onaj pravi preživljava u glavi
Samo onaj pravi u užasu i stravi
Srce kada stane u snovima i javi
Samo onaj pravi preživljava u glavi
Sa ilegalnim sjećanjem za posebne prigode
U utrobu zemlje sadim sjeme ljudske prirode
Šta je stvarnost, tko smo, imam pitanja
Misli su mi skitanja na putevima igranja
Kad više ne mogu zarolam jednu ljutu
Samog sebe gledam kako ležim u kutu
Gledam svoje buđenje, izranjam iz matrice
Lebdim u prostoru, oko mene iskre, iskrice
Dalje idem, križam izgubljene partije
Ljudi nisu ljudi i hodaju bez empatije
Shvati me, jedno sigurno nebi
Proklet imat svega, nemat ništa u sebi

Vukojebina, nikog nije briga
Nesretni smo, svijet je pročitana knjiga
Na kraju svemira, opcija jedina
Jebi ga, ovo je vukojebina