Skunk - Zakoni svemira tekst (lyrics)

" ajmo, Željka" - "Čekaj!"
- "Ajde!" - "Čekaj, sam' malo"

Ne gledam stvari jednostavno
Rek'o sam jednom davno, nisam meso samo
Makar zvučim glupo nekom zato
Vrlo vjerojatno,  ljudi su kokteli
Bijes sa strahom
A ja, šećem kvartom, i plešem ples sa vatrom
Pogled je drukčiji, možda u igri je i starost
Moja prošlost stvarno je čudna
Ali ne vrijedi malo
Letim stalno, gledam zvijezde
I čekam skok u nebo
Tu ostavim samo mašinu kaj ljudi zovu tijelo
Moj put je kratak za sad
Jer ako gledaš vječnost
Ovih nekoliko tisuća goda i zvuči smiješno
Toliko iskustva
A ne mogu se ni sjetit jednog
Osim kada odem na put
S njima bar jednom tjedno
Graham Hancock znanje
Želim dodirnut' svjetlost
Jer ona jeste život od kojeg se kriju često
Dok ljubav nije sve to, da budem sada iskren
Ljubav je samo alat kojim se ne koriste

Blijedim, transparentan
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira

I blijedim, dalje i dalje
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira

Tol'ko sam nebitan i brinem
O nebitnim stvarima i tako svaki dan
Shvati da nije to stari navika
Već pravi Jan i prazni san, ustvari plastika
Kaj volim upropastim i stavim
Tad masku ratnika al' ne mogu skrivat'
Jer moji me predobro poznaju
Ja sam vjetar loše energije kaj
Puše 'ko zna kud'
Zatvoren slobodan i čekam sljedeću postaju
A tu ostaju glupi, da pogledaj me
Ja još sam tu
Još sam lud, loš sam zvuk za uši slijepaca
I psilocibe pričaju stvari o meni
Koje ne znam sam
Da barem mogu dobit sekundu
Bio bi sretan sav
Sinko, za svaki uzaludno potrošen jedan dan
Trebam san, al' nisam zaslužio spavat'
Neću sebe lagat'
Moje misli su od tankog stakla
Depresivan svima kvarim let
I svaki dan ponavljam
Ne nagrađuje se dobro, a niti loše kažnjava

"Bar u ovom životu, u ovoj dimenziji"

Blijedim, transparentan
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira

I blijedim, dalje i dalje
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira

Želim vidjet jasnije, al' jača je fakat tama
Kad sam čist i prazan
Vjerojatno je preslaba mantra
Sve stavljam iza
Previše vremena živim hladan
Hodajuće truplo
Moje riječi su više k'o šapat
Jedan od onih kaj svoje
Slabosti kriju glazbom kopaj malo dublje
Moje akcije su krik u prazno
Slalom na drugu stranu
A nude nam sivu znanost
Samo glupani misle da naši
Snovi nisu stvarnost apstraktno razmišljam
Jer to je jedino logično
Otkrivam laži jednu za drugom
Baš k'o i obično
Al' ništa ne mijenjam, prekomično
A širim svijest
Vidim svijet, vidim sve, osim trule istine
Koja je možda preteška za prebahate patuljke
Ljude, šupke glupe, lutke, tu sam uvijek
Bježim od puteva tuđih
Al' upadam u isti krug
Jer jesi ono kaj najviše mrziš
Ja mrzim ljude

Blijedim, transparentan
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira

I blijedim, dalje i dalje
Još uvijek sjedim sam
Previše razmišljam, primijetim
Lako je nekima
Što više pitanja postavljam, sve više nemira
Budim sebe drevnima, slušam zakone svemira